95. obljetnica rođenja Ivana Rabuzina

95. obljetnica rođenja Ivana Rabuzina

24.3.2016.

Ivan Rabuzin (Ključ, kod Novog Marofa, 27. ožujka 1921. — Varaždin, 18. prosinca 2008.) rođen je u obitelji rudara. Pučku školu pohađao je u Remetincu, a stolarski zanat izučio je u Zagrebu i Zemunu. Majstorski odjel Obrtne škole u Zagrebu završio je 1947. Kao stolar radio je od 1950. do 1963. godine. Crtati je počeo 1944, slikati 1945, a 1946./1947. pohađao je večernji tečaj crtanja, gdje mu je nastavnik bio Kosta Angeli Radovani. Likovni počeci obilježeni su mu mimetičko-realističkim nastojanjima, uz neke tekovine postimpresionizma.
Godine 1958. počeo je surađivati s Galerijom primitivne umjetnosti u Zagrebu, a osobni stil, tematiku i poetiku pronašao je 1959. godine (Orehovečki bregi, 1959, HMNU; Možđenske šume, 1959, HMNU). Otada slika prepoznatljive lirske, idealizirane pejzaže, koji se zasnivaju na nizanju krugova i kružnih oblika, a zrače optimizmom i duhovnošću. Za Rabuzinovo otkriće i afirmaciju osobito su zaslužni kritičari M. Bašičević (tada kustos GPU) i R. Putar. Već je prvom samostalnom izložbom 1960. u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu postigao velik uspjeh. Modernost njegova izraza prepoznala je avangardna grupa Gorgona, koja mu je 1961. priredila samostalnu izložbu u svom prostoru, Galeriji Šira u Zagrebu. Nakon izlaganja u Galeriji Mona Lisa u Parizu 1963, postao je profesionalni slikar i posve se posvetio umjetnosti.
Sve mu se kompozicije temelje na nekoliko osnovnih motiva: Suncu, oblacima, brežuljcima, drveću i cvijeću, kojima se ponekad pridružuju i kućice. Prevladavaju simetričnost i geometričnost kao izrazi ideala reda, mira i sklada (Moj zavičaj, 1961, HMNU; Šume, 1962, HMNU; Veliki oblak, 1966; Velika šuma, 1966, HMNU; Veliki vrt, 1967). "U njegovoj su predodžbi sve pojave svedene na jednostavne geometrijske oblike: kuglasti brežuljci očvršćeni su zrakastim ploštinama oranica, sela su opasana stožastim oblicima, a posvuda se u poretku stvari razabiru koncentrični smjerovi" (V. Horvat Pintarić, 1964).
Temeljni je i povlašteni umjetnikov oblik krug, koji ima značenje savršenosti, cikličkog kretanja bez početka i bez kraja (Zelene šume, 1965, HMNU; Oblaci, 1979, Muzej naivne i marginalne umetnosti, Jagodina).
Zbog naglašene stilizacije, geometrizacije i apstrahiranja, djela mu ponekad balansiraju između prepoznatljivog i apstraktnog (Na bregovima – prašuma, 1960, HMNU; Pejzaž sa sedam bregova, 1966; Crvena zima, 1966). Iako se u slikanju pejzaža inspirirao stvarnim zagorskim bregovima, šumama, poljima i raslinjem, rezultati su uvijek izmaštane vizije, sa slobodnim rasporedom elemenata i odnosima veličina (Rijeka, 1960, HMNU; Stara Bednja, 1961; Put u bregove, 1964; Zelena polja, 1968; U bregovima polje, 1968; Cifrekov brijeg, 1970, HMNU).
Cvjetovi su često istaknuti bojom, smještajem u slici ili veličinom, čime je naglašeno njihovo simboličko značenje i važnost (Aleja, 1962. HMNU; Bijeli cvijet, 1962, MG, Zagreb; Otoci, 1963, HMNU; Tri cvijeta, 1963, HMNU; Noćno cvijeće, 1981), a ponekad se mimikrično stapaju s brežuljcima, oblacima i Suncem (Moj svijet, 1962, HMNU; Sunce i cvijet, 1967; Na brijegu cvijet, 1969).
Motiv Sunca ima veliku važnost kao izvor svjetlosti, topline i života, a sunčevo zračenje simbol je prosvjetljenja (Zora, 1963, HMNU). Spuštanje Sunca na zemlju, te izjednačavanje visinom i veličinom s brežuljcima, izraz je umjetnikovih humanističkih načela (Prilaz mom domu, 1962; Prizemljeno Sunce, 1987, HMNU). Osim Sunca, često je i druge pojave u prirodi – cvijeće, brežuljke – slikao kao da emaniraju svjetlost, prikazujući svjetlost kao svijetle točkice koje se od njih šire.
Za cijeli Rabuzinov opus karakteristični su obli, meki oblici i svijetle boje, koji sugeriraju lirsku nježnost. Rafinirani kolorit ostvaruje brojnim nijansama i gotovo neprimjetnim gradacijama boje. Pojedinim elementima slike ponekad oduzima predmetnu, lokalnu boju i daje novu radi harmoničnosti i uravnoteženosti kompozicije ili ritmiziranja.
Najviše je slikao uljem na platnu, a povremeno se bavio akvarelom, crtežom i grafikom (bakropisom i serigrafijom). U akvarelima (Šume, 1962, HMNU; Okrugla šuma, 1984) i akvareliranim bakropisima Rabuzinov lirski senzibilitet još je naglašeniji nego u uljima, jer mu pogoduje prozračnost same tehnike. Najčešće kontrastira tople i hladne boje te tako ističe elemente koji su mu posebno važni i dragi.
U crtežima osobito dolaze do izražaja strukture i ritmizacija prikazanih oblika (Bregovi, 1960, HMNU; Prašuma, 1960, HMNU; Maslačci, 1975); redovito su građeni od čistih i tankih linija, bez sjenčanja.
Grafika je Rabuzinu način prijenosa slikarskih i crtačkih invencija u novi medij. Mogućnosti eksperimenta koje nude tehnike dubokog tiska nikad ga nisu ozbiljnije zaintrigirale; daleko su mu važniji uvijek ostali koncept, sadržaj i duhovnost djela (Prizemljeno Sunce, 1987, HMNU; Drvored, 1986; Šumica, 1988; Šumski cvijet, 1989).
Izdao je osam samostalnih grafičkih mapa (Zagreb 1973, serigrafije, s predgovorom V. Crnkovića; Milano 1973, litoserigrafije, sa stihovima R. Carrierija; Milano 1979, serigrafije, s predgovorom V. Horvat Pintarić; Zagreb 1985, serigrafije, s predgovorom J. Škunce; Malmö 1988, litoserigrafije, s predgovorom G. Bråhammara i stihovima A. Lundkvista; Lugano 1989, serigrafije, sa stihovima G. Mascionija; Ključ 1996, akvarelirani bakropisi, s predgovorom V. Crnkovića; Zagreb 1998, offset reprodukcije i bakropis, s predgovorom V. Crnkovića), a sudjelovao je i u četrnaest mapa grupe autora.
Njemačka tvornica porculana Rosenthal angažirala ga je 1976, uz Vasarelyja i Dalija, u dizajnerskom oplemenjivanju porculana. Početkom 80-ih započeo je suradnju s francuskom manufakturom za izradu tapiserija La Lisse d''''Aubusson. Prema njegovim je nacrtima 1980. izrađena velika svečana zavjesa za kazalište Takarazuka u Tokiju, a 1983. tapiserija u predavaonici Muzeja moderne umjetnosti Saitama, u Urawi, u Japanu.
Okušao se i kao scenograf (Loptica-hopsica, Komorna pozornica SC-a, Zagreb 1967; Krapina ''''70, Festival kajkavske popevke, Krapina 1970; Dva javora, ZKM, Zagreb 1972; Z mojih bregov, HNK, Zagreb 1973; Opereta, Slovensko narodno gledališče, Ljubljana 1974; Licitarsko srce, HNK, Zagreb 1975; Gastarbajter, Narodno pozorište, Banja Luka 1976; Đavo u selu, HNK, Split 1986; Ero s onoga svijeta, HNK, Osijek 1990) te krajem devedesetih kao dizajner dekorativnih tkanina i namještaja.
Ilustrirao je slikovnice Gustava Krkleca (Pod Gupčevom lipom, Zagreb 1977) i Ante Gardaša (Sunčanin cvijet, Zagreb 1990). Posvećene su mu dvije zbirke pjesama (Oči raja / Hommage à Rabuzin grupe autora, Ključ 1991; Hommage à mon ami B. Pavlovića, Zagreb 1993).
Objavio je ilustriranu zbirku autobiografskih zapisa i pjesama Nedjeljni zapisi 1944-1994. (1994) te zbirku pjesama Ivan Rabuzin / Pjesme i slike (2001).
U dva je mandata bio zastupnik u Saboru Republike Hrvatske (1993-1999).
Prestao je slikati 2002. godine, nakon što je teško obolio.
Djela mu se nalaze u fundusu Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, Zagreb; Moderne galerije, Zagreb; Museum Charlotte Zander, Bönnigheim; Musée International d'Art Naïf Anatole Jakovsky, Nice; Museum am Ostwall, Dortmund; Muzeju savremene umetnosti, Beograd; Muzeju naivne umetnosti Ilijanum, Šid; Muzeju naivne i marginalne umetnosti, Jagodina.
O njegovu djelu objavljeno je 14 monografija, snimljeno je 11 filmova, priređeno mu je više od stotinu samostalnih izložaba, a sudjelovao je na nekoliko stotina skupnih nastupa. Dobitnik je Nagrade Varaždinske županije za životno djelo 1996.
Ivan Rabuzin je "klasik hrvatske moderne umjetnosti i svjetske naive, jedan od najvećih lirskih slikara 20. stoljeća" (V. Crnković, 2012), "jedini u naivnom slikarstvu doslovno preobrazuje sve razine tradicionalne slike – od najmanje čestice izgradnje (točke boje) do organičke kompozicijske cjeline" (R. Ivančević, 1988). Već je zarana prepoznat kao "najzanimljivija pojava među 'primitivcima' unutar našeg horizonta" (R. Putar, 1960) i "jedan od najosebujnijih naivnih slikara" (B. Kelemen, 1966) te je smatran "najprogresivnijim naivnim umjetnikom u nas, bez sumnje svjetskog značaja" (D. Glavan i Z. Kuzmić, 1970). Rabuzin je "jedan od najvećih svjetskih majstora idile" (T. Šola, 1986) i "jedan od onih malobrojnih suvremenih slikara koji su cjelini svojih ostvarenja dali tako osobnu i uvijek prepoznatljivu mjeru da zaslužuju da im ime preraste u atribut" (T. Maroević, 1987). 
Međunarodna kritika ocijenila je da "ima izvanrednu maštu, kakvu nismo vidjeli poslije Carinika Rousseaua" (R. Charmet, 1963), da je "naivac broj jedan u Jugoslaviji i svakako među prvima u svijetu" (G. Vigorelli, 1970), "jedan od najvećih naivnih slikara svih vremena i zemalja" (A. Jakovsky, 1972), "Rabuzin je nevjerojatno moderan slikar koji je krenuo samosvojnim, krajnje originalnim putem" (P. Espeland, 1982), "velik slikar-pjesnik, moderni pjesnik proljeća" (G. Barigazzi, 1988).
                                   
Svjetlana Sumpor 

Kontakt

Hrvatski muzej naivne umjetnosti
Sv. Ćirila i Metoda 3,
Gornji grad
10000 Zagreb, Republika Hrvatska
OIB: 57897955082
tel/fax: +385.1.4851911
            +385.1.4852125
e-mail: info@hmnu.hr

Info

Ponedjeljak-subota: 10 - 18 sati
Nedjelja: 10 - 13 sati
Državnim blagdanom zatvoreno

Cijene ulaznica
Odrasli - 25 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici, osobe s invaliditetom: 15 kuna
Obiteljska ulaznica s djecom do 15 godina: 50 kuna
 
Grupni posjeti odrasli (10-25 osoba): 15 kuna
Grupni posjeti djeca, učenici, studenti (10-25 osoba): 10 kuna

Stručna vodstva
Uz prethodnu najavu na telefon ili e-mail, na hrvatskom i engleskom jeziku - 200 kuna za grupe (10-25 osoba) i 300 kuna za individualna vodstva (manje od 10 osoba).

HMNU nema omogućen pristup osobama s invaliditetom niti ima parkiralište za vozila posjetitelja

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se