NOVA AKVIZICIJA

NOVA AKVIZICIJA

28.2.2019.

Najnovija akvizicija Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti: Ivan Lacković, Sprovod siromaha, 1966, ulje na staklu, 420x800 mm

 

 

Slika Sprovod siromaha Ivana Lackovića (1931 – 2004) atipična je i simbolička umjetnikova invencija: vidimo zimski sutonski pejzaž s pogrebnom povorkom, pet muškaraca i pet žena, sutonsko crvenkasto-smeđe-žućkasto nebo i goleme bijelo-žućkasto-okeraste zone snijega, s tipičnom slikarovom vegetacijom, bezlisnim drvećem i malim tankim crnim grmolikim raslinjem te s nekoliko sitnih crnih ptica u letu. Smještena gotovo u središnjem gornjem dijelu slike, dominira velika iskopana raka, u koju će biti položen lijes, a oko nje smješteni su brojni crveni cvjetovi (makovi?). Već i taj detalj svjedoči o iznimnosti, neobičnosti te fantastičnosti zamisli. O fantastičnosti svjedoči i golem kukac, crni jelenak na kraju pogrebne kolone, višestruko uvećan u odnosu prema svemu ostalom predstavljenom, koji je svojim kliještima, jednako kao i svaka žena što u ruci drži po jedan crveni cvijetak, obuhvatio tri sitna crvena cvijeta.

 

Slika je građena najfinijim kromatskim odnosima, sve je u njoj krajnje jednostavno i sažeto, u biti lirsko, usprkos tomu što je prizor dramatičan, čak tragičan. Kontrast između svijetloga snijega s jedne strane, te tamnoga raslinja i drveća, ptica i ljudskih figura s druge pospješuje dinamiku i dramatiku kompozicije. U slici dominira iluzija goleme prostornosti, širok i dubok prostor. Tomu pripomaže i naglašeno izdužen, sineramski format, što je svakako jedna od vrlo prepoznatljivih slikarovih značajki.

 

Kao vrhunsko djelo, slika je reproducirana u boji u prvoj Lackovićevoj monografiji, iz 1973. godine u kojoj pisac, Vladimir Maleković, konstatira kako Podravina u autorovim "slikama nije zahvaćena realistički nego pjesnički, te kako slikara "ne zanima događaj nego doživljaj". Pritom ustvrđuje kako je Pogreb siromaha "prva i najznačajnija slika ciklusa Lackovićevih mitskih nostalgija". Navodi nadalje kako deset osoba prati "sprovod beskućnika" na posljednje počivalište, te kako velikom "cvjetnom mandrolom" priroda kao da je "bezimenom podigla najljepša trijumfalna vrata na ulasku u ništavilo". Zaključno konstatira kako je bijeli snijeg u "Lackovićevoj viziji simbolički moralni plašt".

 

Ivan Lacković u nizu je navrata slikao i crtao scene sprovoda (ulje Končarski sprovod, 1963, Gradski muzej, Varaždin; crtež Končarski sprovod, 1966, itd.), no Pogreb siromaha zasigurno je najimpresivnije rješenje, jer se u toj slici sve zbiva na granici jave i sna, realnog i fantastičnog, imaginarnog i mogućeg, dramatskog i lirskog. Vjerojatno je to u vezi s brojnim smrtima što su duboko obilježile umjetnikovu mladosti: kada mu je bilo šest godina, umrla mu je prabaka, čijeg se pogreba živo sjećao cijeli život i o čemu je svjedočio u više navrata; s 13 izgubio je oca, s 15 umro mu je stariji brat, a uskoro potom i mlađi.

 

Pogreb siromaha reproduciran je u boji i u velikoj umjetnikovoj monografiji Giancarla Vigorellija, što je objavljena u Ženevi 1983. godine. (Prijevod tog teksta objavio je Hrvatski muzej naivne umjetnosti 2002.) Vigorelli opisuje navedenu sliku, među inim, sljedećim riječima: "Pet starica slijede lijes što ga nose dva seljaka, malo iza svećenika u bijeloj halji, crkvenjaka i jednog sumještanina koji u ruci već drži križ da ga zabije pokraj otvorena groba: a taj grob blista posred zasniježenog grobišta i čudesno je okružen iznenadno procvjetalim cvjetovima, crvenijim od krvi. Svuda naokolo je jad, tuga, žalost, bijeda i zapuštenost, ali grob naviješta neočekivano slavlje u kojemu sudjeluju nebo i zemlja, a siromah kao da je već uznesen od anđela u raj."

 

Spomenimo kako je i Božica Jelušić vrlo slojevito i znakovito ukratko protumačila tu sliku u eseju o Lackovićevu djelu 1987. godine: "Zbog snažne i vidljive emocionalne 'nabijenosti' i simbolike koja upućuje na tajne obrede, mistično, okultno i u širem smislu religiozno (crveno i bijelo kao boja akolita pri službi božjoj, odnosno, implicite boja Jahvea, boga mudrosti i ljubavi), zbog dirljivog načina da se cvijećem na snijegu izrazi ljubav i odanost prema Nepoznatom (za motritelja) koji će počivati u raci, rekla bih da je ovo slikovna tužaljka, potresan bratski oproštaj: na seoskom groblju u Podravini leži Lackovićev mali brat Petar. Veliki mu brat daruje tulipane, prizivajući djetinjstvo, Eden, goruću spregu i vezu krvi."

 

Dakako, opširniju i sveobuhvatniju analizu brojnih stilsko-morfoloških, simboličkih i poetičkih značajki tog djela treba će još naknadno detaljnije sročiti, no na kraju moramo bar ukratko naznačiti i objasniti simboliku crvenih cvjetova te golema jelenka, jer u tome prebivaju dodatni značaj i vrijednost slike. Iako se Lacković često služi hermetičkim i teško dokučivim simbolizmom, ipak se može raspoznati smisao nekih zapretenijih značenja.

 

Ako je riječ o maku, kako je svojedobno konstatirao Vladimir Maleković, a ne o tulipanima, kako piše Božica Jelušić, valja podsjetiti kako mak, prema nekim tumačenjima, "simbolizira zemlju, ali predstavlja i snagu sna i zaborava koji obuzima ljude nakon smrti i prije preporoda". Mak je cvijet koji se može protumačiti i kao eliksir života. Crvena je boja naime boja krvi i libida, dakle i životodajnosti; no ona je jednako tako i boja muke, patnje, drugim riječima ona može izražavati i trijumf života nad smrću, ništavilom i nestankom u zaboravu. Stoga mnogobrojne crvene cvjetove oko rake, kao i tri crvena cvjetića u jelenkovim kliještima možemo protumačiti kao simbole neugasiva života što prebiva u umjetnikovoj memoriji na rano izgubljena oca te oba umrla brata: po jedan cvjetić za svaku izgubljenu, blisku i voljenu osobu.

 

Jelenak se može povezati pak sa simbolizmom raka. On, istina, nema oklop koji ga štiti, kao što je to u rakova, ali ima velika kliješta. Prema nekim vjerovanjima rak je gospodar života i smrti. Dakle i jelenak se može protumačiti kao ktoničko biće, ali i utjelovljenje transcendentnih životnih snaga. A kada se sve to nađe na slici na kojoj je prikazan pogreb, onda se sve to može i mora protumačiti višeznačno.

 

Slika Pogreb siromaha reproducirana je i u Lackovićevim monografijama Ivana Sedeja (Beograd 1976) i Tomislava Šole (Beograd 1986), što također svjedoči o njezinoj važnosti

u umjetnikovu opusu.

 

Kako je riječ o jednom od ključnih i vrhunskih djela, i to iz desetljeća Lackovićeva neprijeporno najkreativnijeg stvaralaštva, slika Sprovod siromaha otkupljena je za Hrvatski muzej naivne umjetnosti iz Zbirke Ledić potkraj 2018. zahvaljujući potpori Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

 

 

Vladimir Crnković, siječanj 2019.

 

 

 

 

Kontakt

Hrvatski muzej naivne umjetnosti
Sv. Ćirila i Metoda 3,
Gornji grad
10000 Zagreb, Republika Hrvatska
OIB: 57897955082
tel/fax: +385.1.4851911
            +385.1.4852125
e-mail: info@hmnu.hr

Info

Ponedjeljak-subota: 10 - 18 sati
Nedjelja: 10 - 13 sati
Državnim blagdanom zatvoreno

Cijene ulaznica
Odrasli - 25 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici, osobe s invaliditetom: 15 kuna
Obiteljska ulaznica s djecom do 15 godina: 50 kuna
 
Grupni posjeti odrasli (10-25 osoba): 15 kuna
Grupni posjeti djeca, učenici, studenti (10-25 osoba): 10 kuna

Stručna vodstva
Uz prethodnu najavu na telefon ili e-mail, na hrvatskom i engleskom jeziku - 200 kuna za grupe (10-25 osoba) i 300 kuna za individualna vodstva (manje od 10 osoba).

HMNU nema omogućen pristup osobama s invaliditetom niti ima parkiralište za vozila posjetitelja

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se